Prati nas i na Fejsu! Klik na Like!

12.02.2017 u 15:17 | Zdravlje

Papa test – kako analizirati nalaze i što oni mogu pokazati?

Advertisement

Papa test je standardna procedura probira (screening test) za karcinom cerviksa. Naziva se još i VCE obrisak, jer se obrisak uzima sa područja vagine, cerviksa i endocerviksa.

PAPA TEST

Test je dobio naziv prema američkom znanstveniku grčkog podrijetla dr. Georgeu Papanicolaou, koji je prije pedesetak godina otkrio metodu bojanja stanica.

Predstavlja efektivnu strategiju za smanjenje rizika od nastanka invazivnog karcinoma cerviksa, i otkako je razvijen i primijenjen u sklopu organiziranog programa probira, došlo je do više od 80% smanjenja smrtnosti od karcinoma cerviksa u posljednjih 50 godina, čime je postao jedan od najučinkovitijih testova probira u povijesti medicine.

Pomoću ovog relativno jeftinog testa, stanice epitela cerviksa se razmazuju na predmetno stakalce te se nakon bojenja po Papanicolau mikroskopski evaluiraju. Osjetljivost Papa testa je oko 50 do 70%, te se ovom metodom može prepoznati do 70% staničnih promjena uzrokovanih HPV-om.

Patognomoničan nalaz staničnih promjena koje ukazuju na promjene uzrokovane HPV-om jesu koilociti. Koilociti su tipične displastične pločaste stanice koje imaju: povećanu jezgru ( 2-3 puta veću od normalne jezgre ), perinuklearni halo, hiperkromaziju i nepravilne konture jezgre.

Klasifikacija citoloških nalaza

Prva klasifikacija citoloških nalaza bila je Papanicolaouova numerička (I-V) klasifikacija objavljena 1954. godine bez predviđanja histološke dijagnoze. Dva desetljeća kasnije pojavljuju se modifikacije ove klasifikacije koje uključuju opisnu diferencijalnu citološku dijagnozu s nazivljem istovjetnim onome u histologiji.

U nas je modifikacija učinjena 1968. godine, dok se 1973. predlaže promjena nazivlja displazija i carcinom in situ u cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN) s podjelom u četiri, a kasnije u tri stupnja. 1988. godine uvodi se The Bethesda System, koji umjesto CIN-a uvodi pojam skvamozne intraepitelne lezije ( SIL ) koji se dijeli u dva stupnja: HSIL i LSIL.

Klasifikacija prema Papanicolaou

Za tumačenje rezultata Papanikolau testa, 1954. godine uvedena je klasifikacija, koja se dugo koristila u ginekološkoj praksi. Nalazi su se interpretirali prema slijedećoj shemi:

PAPA I – uredan nalaz
PAPA II – atipične upalne promjene
PAPA III – displazija pločastih stanica (blaga, srednje teška ili teška) ili suspektne cilindrične stanice
PAPA IV – karcinom in situ (CIS) ili adenokarcinom in situ (AIS)
PAPA V – sumnja na invazivni karcinom (pločasti, adenokarcinom, sarkom)

Klasifikacija po Bethesdi (The Bethesda System)

Potreba za boljom standardizacijom, preciznošću i reproducibilnošću dovela je do nastanka nove klasifikacije The Bethesda System 1988. godine. Dobila je naziv po gradu Bethesda u državi Maryland, u kojem je prvi put javno prikazana. Revidirana je 1991., a zatim i 2001. godine i uključuje i opisnu dijagnozu. Danas se ova klasifikacija primjenjuje u mnogim zemljama svijeta.

Osim općih i kliničkih podataka, sadrži citološki nalaz sa tri glavna dijela:

Ocjena primjerenosti uzorka – primjereni / neprimjereni
Opća podjela – negativno na intraepitelnu ili invazivnu leziju / abnormalne stanice
Opisna dijagnoza – mikroorganizmi / drugi neneoplastični nalazi / abnormalne stanice / upute / napomene

Ocjena primjerenosti uzorka

Smatra se važnom kvalitativnom komponentom Bethesda klasifikacije i ocjenjuje uzorke primjerenim ili neprimjerenim, uz tumačenje za primjerenost uzorka. Upozorava ginekologa na nedostatke pri uzimanju i obradi uzoraka te na moguću smanjenu vjerodostojnost nalaza i/ili potrebu ponavljanja pretrage kod djelomično primjerenih i neprimjerenih uzoraka.

Izvor: ZdravaPriroda.com / www.krenizdravo.rtl.hr